Opis
U domaćoj stručnoj literaturi, kako onoj povijesno-umjetničkoj tako i onoj povijesnoj i crkveno-povijesnoj, nije se mnogo pažnje posvećivalo podrobnoj analizi i tumačenju idejnog i dubljeg duhovnog značenja sakralne arhitekture, a pogotovo ne redovničkih crkava i pripadajućih samostanskih sklopova. U tekstu akademika Igora Fiskovića po prvi puta se uistinu na sustavan, cjelovit i analitičan način propituju sve temeljne značajke velikih franjevačkih i dominikanskih crkava podignutih od kraja 13. do početka 16. stoljeća te definiraju njihova posebna tipološka, konstruktivna i formalno-stilska svojstva kojima se izdvajaju ne samo na podlozi ostalih suvremenih sakralnih zdanja duž našeg primorja, veći u kontekstu srodne redovničke arhitekture apeninskog poluotoka. Utvrđujući kako je riječ o tipološki jedinstvenim crkvenim zdanjima, akademik Igor Fisković je s pravom upozorio na njihovu dosad neuočenu i neprepoznatu vrijednost. Istaknuvši kako je riječ zapravo o autentičnim rezultatima regionalne povijesti, on s pravom na kraju dolazi do zaključaka kako je tih pedesetak crkava franjevaca i dominikanaca Dalmacije, Hrvatskog primorja i Istre od izuzetnog značaja za definiranje identiteta srednjovjekovnog stvaralaštva na istočnom Jadranu i općenito hrvatskog kulturnog prostora.
