Tekst analizira pjesništvo Petra Gudelja u kontekstu mediteranizma. Što znači da se autorova poetika promatra u specifičnom kulturnom i prostornom arealu. Stoga je razumljiva njegova naglašena antropologičnost i orjentiranost prema narativima prošlosti. Pritom se to pjesništvo ne iscrpljuje u predmodernim poetikama nego biva sjecištem usmenih pa čak i do konkretističkih tradicija.