U tekstovima o književnosti, koji su vrlo često literarizirani, ali faktografski zahvaćaju i knjževnopovijesne i teorijske aspekte fenomena (pa tako susrećemo autore kao što su: Sloterdijk, Barthes, Lipovetzky, Vattimo, Agamben, Žižek, Cioran itd.) Čegec često poseže za komparatističkom sintezom, podjednako kada govori o pojedinim autorima i kada situira određene literarne tendencije, odnosno poetičke perspektive.