Opis
Ispripovijedan u obliku unutrašnjeg monologa, gomilanjem kratkih, eliptičnih rečenica, novi roman Krune Čudine iznosi nam kroniku jednog odnosa između dvoje ljudi - pripovjedača i Hane (»moje žene«, kako je pripovjedač naziva) - koji je prožet čestim eskalacijama bijesa, gomilanjem međusobnih optužbi, psihičkim slomovima... Pozadina jaza između to dvoje protagonista postaje razumljivija kroz povremene pripovjedačeve retrospekcije iz kojih saznajemo kako su se u međuvremenu odrekli svojih poslova, prijatelja, ali i vlastitog djeteta, koje su poslali da živi na selu - te da su gotovo opsjednuti samo jednom mišlju: kako će od svoje kuće i vrta načiniti što sigurniju utvrdu koja će ih zaštititi od izvanjskih - civilnih opasnosti. Upravo zbog toga, opravdano se nameće pitanje objektivnosti doživljavanja stvarnosti u kojoj protagonisti romana žive.
