Opis
...Baniju je lako voljeti. Ono što ljudi ne mogu lako uništiti stoji i danas. Tako je stasita, hrastovita (ime sela Ravno Rašće, predstavlja lijep simbol), natopljena vodama, danas zelenija nego ikad. Većpolako nestaju usamljeni crveni krovovi, priroda je odlučno zinula da ih proguta, ljudi razvlače što ko može. I njihov rad se lako vidi; vode su obrasle, ili po varošima izbetonirane, ljudi po selima ostarjeli, kuće porušene, čardaci rasprodani, šume po Šamarici sasječene. Banija je izložena mržnji i zatoru sa žestinom koju mi izvana i pored sveg znanja, ne razumijemo do kraja. Ona je danas slika iracionalnosti svega što se u zadnjem ratu dogodilo.
Banija se ne čita lako. Ko je hoće upoznati mora sići sa dobre ceste. Zemlja je to između Gline i Jasenovca (horizontala crnih istorijskih asocijacija), između Petrinje i Dvora (neprohodne vertikale). Mora se svratiti u Bijele Vode, u Klasnić, u Goričku, Glavičane, preko Šamarice u Komogovinu, da se osjeti što je nekad bilo.
Ko je imao rašta otići, ima se rašta i vratiti. Ko je osjetio tugu i radost odlaska, ima pravo na tugu i ljepotu povratka. Ovaj put je to zaista povratak iz rata, događaj o kojem se pisalo od Homera do Crnjanskog, a piše se i danas i koji je uvijek davao snažna literarna svjedočanstva. Knjiga Miloša Kordića o Baniji, knjiga je duboke odanosti zavičaju, iz Kumodraške ulice u Beogradu. Kraja bogom danog za gajenje ljubavi prema krajiškim gorama i vodama.
