Opis
Ono što ova knjiga nudi jest poetička kohezivnost Pupačićeva opusa, koji prijašnja kritika (iscrpna preglednost mišljenja C. Milanje, Šoljana, Miličevića, Brozovića, Tomičića i mnogih drugih) strogo dijeli na odijeljene, nepovezane faze. Lemac opus dijeli na ranu i kasnu fazu (s pripadajućim diobama i karakteristikama), a povezujući čimbenik nalazi u tragizmu biografskoga sloja prve koja, u konačnici, rezultira kontaminiranim subjektom usidrenom u tanatičkome značenju kasnijega pjesništva (slutnja smrti). Od početka studije autor induktivnom metodom, minucioznim razlaganjem i argumentiranjem daje, ali i dokazuje inovativnost svoga znanstveno-teorijskoga pristupa pjesništvu Josipa Pupačića.
