Novi pjesnički rukopis Petra Gudelja, vlasnika jednog od najvažnijih i najvećih hrvatskih pjesničkih opusa u dvadesetom stoljeću.
U većem dijelu posljednje zbirke Da zađe Mjesec, da izađe Sunce glas se pjesnikov javlja iz nekog vrlo konkretiziranoga zagrebačkog podnebesja, iz nekog nebodera čiji je dvanaesti kat pozornica ovih vježba oko smrti, ovih stihovanih pokušaja da se pokaže kako je vještina umiranja ipak svladana.