Opis
Riječ je o opsežnoj i zahtjevnoj obradi Irene Bratičevićo epigramatskom opusu Rajmunda Kunića (Dubrovnik, 1719 - Rim, 1794), koji je za sobom ostavio brojne epigrame čija je sudbina dugo bila neistražena. U ovom dvosveščanom izdanju autorica nastoji rasvijetliti njihovu sudbinu poslije Kunićeve smrti uz iscrpnu analizu. Naime, Kunićevi autografi imali su za ono doba neuobičajenu sudbinu: završili su u njegovu rodnome gradu što nije bila autorova želja. Riječ je o približno 3600 latinskih epigrama s kojima u povijesti hrvatskoga latinizma nema usporedbe. Veći taj podatak bio je više nego dovoljan poticaj za nastanak ovoga rukopisa, pogotovu što je Kunići u svoje vrijeme uživao ugled vrsnoga epigramatičara. Opsežnost ovog rukopisa bila je nužnost, jer se prvi put objavljuju svi sačuvani epigrami što ovo izdanje čini osobito vrijednim.
