Opis
Konac 20. i početak 21. stoljeća donijeli su hrvatskoj filologiji niz izuzetno vrijednih monografija sintetskoga tipa, a osobito su brojne one koje analiziraju povijesni segment razvoja hrvatskoga jezika kao sustava i kao standarda. U nekakvoj sveobuhvatnijoj povijesti hrvatske filologije neće biti pretenciozno to vrijeme nazvati vremenom velikih knjiga. Ova knjiga nedvojbeno ulazi u tu grupu, dapače, možda je jednim svojim dijelom i nadrasta. To je knjiga o jeziku koji je imao funkciju prvoga književnoga jezika Hrvata, mnogo prije razdoblja formalne standardizacije; o jeziku koji je stupnjem svoje otvorenosti prema elementima iz organskih idioma postavio standard današnjemu standardnomu jeziku i time veću najranijim razdobljima uspostavio okomicu koja ostaje neizmijenjenom do danas; o jeziku bez kojega današnji hrvatski jezik ne bi bio takav kakav jest; o jeziku koji nas je svojom oblikovanošću i normom u najranijim razdobljima slavenske pismenost razlikovao od ostalih naroda, ali i povezivao s njima u onom dijelu koji je svim Slavenima zajednički; o jeziku koji nas čini time što jesmo i, posredno, o pismu glagoljici kojim je zapisana glavnina tekstova na tom jeziku, a koji predstavlja temeljni znak našega identiteta. Takva je prevažna tema obrađena temeljito i marno, bez žurbe, uz primjenu najviših kriterija struke iz pera najeminentnijih stručnjaka s kakvoćom kao jedinim i najuzvišenijim ciljem. Knjiga je to kakve nemaju ostali slavenski narodi čije su jezične redakcije jednako bogate tekstovima i čije su nacionalne filologije vrlo snažne. Ta je činjenica čini unikatnom u svjetskim razmjerima i osigurava joj čitanost i citiranost.
