Opis
Monografija posvećena djelovanju arhitektice Zoje Dumengjić, istaknute protagonistice moderne arhitekture koja je djelovala u Hrvatskoj tijekom središnjih pedeset godina dvadesetog stoljeća. Predstavljajući stvaralački rad Zoje Dumengjiću kontekstu hrvatske moderne arhitekture, kristalizira se njezin doprinos i specifičnost autorskog prosedea koji na temelju izuzetne rigidnosti i analitičnosti postavki svakog zadatka, integrira konstruktivnost i avangardnost kolege Ernesta Weissmanna, a s druge strane realitet i promišljenost izvedbe kolege Zvonimira Vrkljana. Projektantski prosede arhitektice Zoje Dumengjićzacrtan tijekom tridesetih godina 20. st., čvrsto temeljen na načelima moderne arhitekture, kulminirao je nakon Drugog svjetskog rata samosvojnim arhitektonskim izrazom, specifičnim promišljanjem prostora i funkcionalno-konstruktivnim rješenjima, te je na osobit način oplemenio hrvatsku graditeljsku baštinu.
