Description
Srednjovjekovnu hrvatsku književnost ne možemo promatrati bez njezina šira konteksta - europske srednjovjekovne književnosti kojoj pripada i iz koje je crpila svoju formu, sadržaj i namjenu. Isto se tako ni ovdje objavljeno glagoljično rukopisno djelo Zrcalo člověčaskago spasenja ne može promatrati kao izdvojeno, nego se mora promatrati u kontekstu svojega latinskog izvornika Speculum humanae salvationis i staročeškoga teksta Zrcadlo člověčieho spasenie. Djelo je, naime, prevedeno kao rezultat boravka hrvatskih glagoljaša u Pragu tijekom 14. i 15. stoljeća, odnosno kao rezultat emauskoga razdoblja hrvatske glagoljske pismenosti. Slijedeći tu pretpostavku pristupili smo književnopovijesnoj i filološkoj obradi toga djela počevši od latinskoga izvornika i još nerazriješenih pitanja oko njegova nastanka, zatim u tematskoj i žanrovskoj obradi te detaljnom usporedbom na svim jezičnim razinama s mogućim staročeškim predlošcima i analizom prijevoda. U knjigu je uključen i pregled dosadašnjih istraživanja o boravku hrvatskih svećenika glagoljaša u Pragu, čijemu neumornom prevoditeljskom žaru možemo zahvaliti da je hrvatska srednjovjekovna književnost obogaćena za to vrijedno i izuzetno rado čitano srednjovjekovno djelo, izvorno nastalo u 13. stoljeću u kombinaciji slike i teksta. Ujedno je to zasad jedini tipološki ciklus u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti čiji su motivi primijećeni i u hrvatskome zidnom slikarstvu, te zasad jedino djelo srednjovjekovnoga žanra speculum. Zrcalo člověčaskago spasenja djelo je koje je u potpunosti poteklo iz srednjovjekovnoga svjetonazora i koje kao predstavnik kasnoga srednjovjekovlja u sebi okuplja svu raskoš srednjovjekovnoga stilskoga i alegorijskoga aparata.
