Description
Kada je svojedobno u našoj filmskoj publicistici zavladala moda pisanja memoarskih eseja u prvome licu jednine, filmski redatelj i kritičar Petar Krelja prednjačio je po učestalosti javljanja s takozvanim "ogledima iz nostalgije", periodično objavljivanim u brojevima Hrvatskog filmskog ljetopisa. U tome nema ničeg nelogičnog: nakon višedesetljetnog filmofilskog staža, dvije stotine snimljenih dokumentaraca, gomile kritičarskih tekstova, a osobito bliskih prijateljskih i profesionalnih veza s hrvatskim "hičkokovcima" iz glasovite zagrebačke kavane Corso, Krelja se morao nakupiti iskustvenog "štofa" i za tu proznu pustolovinu, u kojoj su se njegov privatni, društveni i profesionalni život stopili u jedinstvenu priču. Mijenjale su se teme, motivi i pobočni povijesni akteri, no uvijek je to bila priča o čovjeku i ljudima "do grla" u filmu.
