"Gabrijela ne smije umrijeti" djelo je ispisano čežnjom za vremenima kad je profesija živjela iluziju relevantnosti - ali i doista pridonosila društvenim procesima u politici, kulturi, fenomenologiji svakidašnjice, estradi, sportu... - kao i žalom nad razorenim institucijama i propašću šanse da se one ikada oporave kao korektori hrvatske "mladodemokratske" stvarnosti.