Description
Raspadom Austro-Ugarske Monarhije, Međimurje, koje je stoljećima bilo dijelom ugarske županije Zala, ostalo je izvan Hrvatske, odnosno novoproglašene Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Sustavna mađarizacija od druge polovice 19. stoljeća i strahote Prvoga svjetskog rata doveli su početkom studenoga 1918. do socijalnog i nacionalnog bunta u većinski hrvatskome Međimurju, koji je samo još više pojačao mađarski teror nad stanovništvom. Beogradska vojna konvencija obvezivala je srpske i savezničke čete, zbog čega je Narodno vijeće SHS-a bilo prisiljeno samo djelovati i, unatoč konvencijama, vlastitim dobrovoljnim snagama na Badnjak 1918. godine osloboditi Međimurje. Nakon odlaska mađarske vojske i civilne uprave iz Međimurja trebalo je ponovno normalizirati život i postaviti novu hrvatsku upravu, što je otežavala mađarska propaganda, čak i nakon mirovne konferencije u Trianonu, koja je definirala rijeku Muru kao granicu Kraljevstva SHS-a s Mađarskom.
