Ova je knjiga izniman prinos poredbenom i interkulturalnom istraživanju u domaćoj književnoj historiografiji. Nakon uvodnih napomena kojima se zacrtava okvir istraživanja i otvaraju neki od temeljnih problema odnosa nacionalne filologije i tzv. komparativno usmjerenih studija književnosti i kulture, autor se odlučuje argumentirati krizno stanje suvremenih filoloških istraživanja i njezin odbačeni predmet.
Knjiga je iznimno vrijedan filološki, književnopovijesni i teorijski poduhvat, ne samo zbog heterogenosti pristupa i gradiva koje se s tom raznolikom metodologijom ukršta, nego i zbog suverenosti autora u transponiranju nadležnosti različitih humanističkih disciplina natrag u filologiju (Milovan Tatarin)