Description
Ivan Kožarić(Petrinja, 10. lipnja 1921) prvi je hrvatski kipar u čijem se djelu novovjeka lokalna tradicija nije oglasila ni u trenutku buđenja. Od zagonetne, ozarene Glave djevojke (1953), androginog i gotamskog izražaja otvorila se povijest oblika u kojima nepronična punoća prikupljene energije teži sve suzdržanijem vanjskom očitovanju.
Početkom 60-tih godina prošloga stoljeća postaje članom neformalne grupe Gorgona zajedno sa slikarima Marijanom Jevšovarom, Julijem Kniferom, Đurom Sederom, Josipom Vaništem, arhitektom Miljenkom Horvatom, povjesničarom umjetnosti i konceptualnim umjetnikom Dimitrijem Bašićevićem Mangelosom te kritičarima Matkom Meštrovićem i Radoslavom Putarom. Više njegovih skulptura trajno su smještene u vanjskom gradskom prostoru popu spomenika A. G. Matošu na klupi zagrebačkoga Gornjega Grada ili Prizemljenoga sunca u Bogovićevoj ulici.
