Ivana Ožanić Roguljić rođena je u Šibeniku 1973. godine, diplomirala je na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1998. godine i stekla zvanje diplomiranog arheologa. Magistrirala je 2004. godine na Odsjeku za arheologiju, Filozofskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu gdje je i doktorirala 2012. te godine.
Prije zaposlenja u Institutu za arheologiju radila je kao kustos u Arheološkom muzeju u Zagrebu (2000.-2003.) i u Gradskom muzeju u Vinkovcima (2003.- 2004.). Od 2004. do 2006. godine radila je kao znanstveni novak na Odsjeku za arheologiju, Filozofskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu. U Institutu za arheologiju zaposlena je od 2007. godine kao znanstveni novak te je 2012. godine izabrana u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika.
Bila je suradnica na tri znanstvena projekta "Antičke nekropole i prometnice u sjevernoj Hrvatskoj" (istraživač, 2002.-2006.; broj projekta 0130473), "Rimski vojni logori u Hrvatskoj - Tilurij" (znanstveni novak, 2004.-2006.; broj projekta 0130460), "Sjeverno Hrvatsko primorje u kontekstu antičkog obrambenog sustava" (znanstveni novak, 2007.-2013., broj projekta 197-1970685-0683). Sudjeluje i na međunarodnom projektu "Arheološka istraživanja na Bribirskoj glavici" (od 2014. godine).
Znanstveni interesi Ivane Ožanić Roguljić su teme iz antičke arheologije posebice rimska keramika i keramičarske radionice, instrumentum domesticum, povijest prehrane, putne postaje i komunikacije, eksperimentalna arheologija te popularizacija znanosti.